Zagrljaj umjesto formalnog rukovanja pri upoznavanju najviše govori o neopterećenosti i opuštenosti čovjeka koji je uistinu veliki filmski umjetnik i koji bi mogao biti ekscentričan, ali to ipak nije. Riječ je o španjolskom redatelju, točnije katalonskom, Bigasu Luni koji je tijekom održavanja Film Forum Zadra boravio u našem gradu i pritom uživao, što nam je i sam rekao.
Odjeven u ležernu bijelu kombinaciju i sa šarmantnim osmjehom na licu, Luna je bio zahvalan sugovornik koji se ne libi često isticati svoju bezgraničnu ljubav – prema češnjaku!
Tu sklonost prema češnjaku je manifestirao i kroz filmove pa ga upravo u njegovom „Šunka, šunka", prikazanom u Zadru, glavni lik Raul jede u enormnim količinama.
Ovaj 65-godišnjak iskazao je veliko zanimanje za Zadar i okolicu i pri razgledavanju je nastojao sve ovjekovječiti svojim fotoaparatom.

* Nakon razgledavanja, postoji li mogućnost da u našem gradu snimite film?
- Da! Ne znam točno kakav, ali ovo nije mjesto za samo jedan već više filmova. Ima planina, more, divnih mjesta.

* Svojim dolaskom iskazali ste veliku čast festivalu. Kako je uopće došlo do toga da vas ugostimo?
- Bio sam u Cannesu na festivalu i prišli su mi ljudi iz organizacije i pitali me bih li htio doći na festival. Nakon toga uslijedili su razgovori o mogućnostima i datumima i konačno sam stigao. Sretan sam što sam tu.

* To je veliki plus za festival, obzirom da je ovo tek drugo izdanje.
- Mislim da je to i bolje, bar za mene, bolja je energija. Generalno u životu, ne govoreći samo o festivalima, ne volim stvari koje su prevelike, više volim lokalna zbivanja. Ne volim globalizaciju, protiv toga sam. To što je ovo mali festival, za mene je dobro.

* Koliko često idete na festivale s vlastitim projektima?
- Sumnjičav sam prema festivalima. No, zahvaljujući festivalu, moj drugi film „Bilbao" iz 1978. bio je u Cannesu i dobio je puno pažnje, bio je prikazan u puno zemalja i zbog tog su svi drugi filmovi došli do izražaja. Kasnije sam osvajao i nagrade na festivalima, s „Jamon, jamon". Festivali su bili važni za stvaranje moje profesionalne karijere.

* Ipak, u današnja vremena puno je manifestacija koje se nazivaju filmskim festivalima?
- Puno je festivala, neki od njih će se nastaviti, neki neće, ali postoje pozitivne strane. Jedna je želja za promocijom kulture neke zemlje, to je predivno. Festival privlači pažnju na određeni grad i zemlju i to je ujedno i najjeftiniji način promocije.

* Spomenuli ste da veliki španjolski filmovi nestaju iz španjolskih kina?
- Filmovi ne dolaze u kina, ali to nije stvar publike i kina već distributera. U Španjolskoj su to američke tvrtke i dolazak filmova na ekrane osiguravaju - Amerikanci. Ne znam je li u Hrvatskoj isto kao i u Španjolskoj. To su problemi vremena u kojem živimo. Zastrašujuća mi je ta ideja globalizacije koja ubija sve u životu - od kina pa do povrća. Moramo naučiti nositi se s tim jer je važno da shvatimo što se događa. Blizu smo globalnog totalitarizma jer demokracijom se manipulira, a to nismo očekivali. Velike medijske grupacije znaju kako manipulirati politikom. Politika ovisi o njima i o velikim korporacijama, ona treba njihovu pomoć. Amerika i Kina su dva totalitarna sistema. Prva koristi demokraciju i znaju kako je upotrijebiti za vježbanje totalitarizma, a druga ima „novi sistem" - totalitaristički kapitalizam. A mi smo između te dvije vatre.

* Koliko u Španjolskoj politika ima utjecaja na filmsko stvaralaštvo?
- Situacija u Španjolskoj, u kulturnoj i umjetničkoj branši, je odlična jer ima puno kreativnosti i vrlo je kreativna zemlja. Rekao bih da je to zbog ogromne količine češnjaka koju jedemo i maslinovog ulja kojeg obilato upotrebljavamo. Ima puno pojedinaca koji su kreativni. No, problem s filmskom industrijom je taj što postoje velike poteškoće u njezinom razvoju, a to je prije svega američka kulturna invazija, piratstvo, Internet. Problem politike je taj što to ne razumije svijet kina i da on uopće postoji. Politika misli da je film isto što i televizijske serije, a nije. Filmovi predstavljaju zemlju, a zemlja koja nema filma, nema ni kulturu. Španjolska je blizu da izgubi taj status. Filmovi koji se mogu snimati u Španjolskoj vrlo su slični američkim hororima jer američka kulturna invazija mijenja ukus ljudi i želju za određenim filmovima.

* Možda nema rješenja za američku invaziju?
- Moj otac je govorio da svaki problem ima rješenje. Jedini koji ga nema je „crna kravata".

* No, španjolski film imao je ekspanziju na svjetskoj razini prije nekoliko desetljeća i uspio je pronaći mjesto u svakom kinu u svijetu, čak i američkom. To je bilo izvrsno vrijeme za španjolski film jer su svi znali za vaše i filmove vaših kolega.
- Imali smo sreću. Opet, kažem, zbog češnjaka, ha ha ha ha ha. Španjolski filmovi su drukčiji od francuske ili njemačke filmske industrije. Ako pitate ljude u Americi za nekog njemačkog redatelja, nitko neće znati. A ako pitate za španjolske, odmah će svi reći – Almodovar, Bigas Luna itd. Francuska i njemačka industrija veće su deset puta, ali španjolska je drukčija. To je dobro i još uvijek je tako. Ne znam zašto. Možda zbog češnjaka!

* Usput, i mi koristimo dosta češnjaka, maslinovo ulje i pijemo crno vino!
- To je dobro, zato ste svi tako sretni. Ja obožavam češnjak, pročitao sam sve napisane knjige o češnjaku na engleskom i španjolskom, imam punu knjižnicu tih knjiga. Postoje samo dva problema vezana uz češnjak. Prvi je ako ga dirate prstima i potom prstima dotaknete oči, peći će vas. To je nešto što bi trebalo učiti u školi jer je to vrlo opasno. Drugi problem, zabavniji, jest taj što ga - ne jedu svi!

* Novi projekt kojeg ste najavljivali, djeluje vrlo zanimljivo. Radi se o dječaku i djevojčici koji ostaju sami na svijetu. Kad bi ga mogli vidjeti u kinima?
- Nadam se da će to biti brzo, jer imam američkog distributera. To je veliki projekt, snimat će se u 3D formatu, a budžet je 10.5 milijuna eura, što je puno za naše prilike. Mislim da ću početi pripreme iduće godine, ali ne znam točno kad, kao ni glumačku postavu.

* Danas brojni filmski stvaratelji obilato upotrebljavaju svu dostupnu tehnologiju pri snimanju filmova. No, u tome mnogi pretjeruju. Kakav je vaš stav?
- Tehnologija je nešto što postoji. Iako je mi, pripovjedači priča, još ne upotrebljavamo u potpunosti, neki će to učiniti pametno, neki ne. No, tehnologija je dobra, daje puno mogućnosti. Želim reći da su u 20. stoljeću ljudi koji su se smatrali nepismenima bili oni koji doslovno nisu znali pisati ni čitati, a u 21. stoljeću to će pak biti oni koji ne znaju napraviti film. Velika je demokracija u audiovizualnom svijetu upravo zahvaljujući tehnologiji. Ja je jako koristim.

* Biste li neki od vaših filmova napravili drukčije da ste onda imali tehnološke mogućnosti?
- Ja sam pripovjedač i pričam priču pripovijedajući je, pišući i snimajući filmove u 3D verziji ili s malim kamerama. Ono što je važno jest kako sam uspio da te priče dođu do ljudi i kako da budem plaćen za snimanje tih priča. Danas su mogućnosti za pričanje priča izvrsne.

* Iako je „Anguish" vaš horor, rekli ste da taj žanr niste iskoristili na način na koji su htjeli. Možemo li očekivati neki horor s vašim poptisom?
- Pišem dvije horor priče i mislim da ću još jednu. Snimio sam „Anguish" davno i mogu reći da sam se prepao vlastitog filma. Išao sam ga gledati s producentom u kino i uspio sam se uživjeti u paranoju glavnog lika.

* Hoćete li snimiti i filmove na osnovu tih priča?
- Većinu priča koje sam napisao, postale su, srećom, film. Nisam ih ja režirao već drugi redatelj. No, imam tri ili četiri priče koje nisu snimljene. Nadam se da ove hoće. Jednu bih volio sam režirati, a drugu ne znam.