Iako svi neprestano govore kako treba dati šansu mladima, nitko se toga ne drži.
Već nam je dosadilo slušati uvijek iste priče, koje slušamo zadnje dvije godine, o tome kako HDZ trebaju početi voditi mlađi ljudi, svježi i neopterećeni aferama, a kad god je prilika da se to napravi – onda ništa!
Kad je Sanader dao ostavku, govorilo se o pomlađivanju stranke, pa ništa nije napravljeno ni na lokalnoj ni na nacionalnoj razini.
Onda su došli parlamentarni izbori, a na liste su se opet potrpali stari HDZ-ovci od kojih su mnogi čak i omraženi među ljudima.
Evo, uzmimo za primjer naš kraj.
Od svih ljudi, na izbornoj listi za Sabor su se, između ostalih, našli Ana Lovrin i Branko Kutija.
Iako ih ima na desetke koji bi privukli više glasača nego ovo dvoje, čini se da to nikog nije zanimalo.
Kutija je iskoristio svoje političke veze van Zadra da dođe na izbornu listu, a Lovrin je kukala da što će ona raditi u životu ako ne bude u Saboru, pa su joj se na kraju smilovali.
Tu su za ukras poslužili Ante Jerolimov i Milivoj Kurtov, kako bi potaknuli otočane i stanovnike biogradskog kraja da glasuju za HDZ, a na njih dvojicu se, na žalost, nije ni računalo kao na potencijalne saborske zastupnike.
Uskoro slijede unutarstranački izbori.
Opet slušamo iste priče, kako stranku treba pomladiti, dati šansu novim osobama, a sve mi se čini da se pored onih starih na istaknute pozicije neće uspjeti progurati ni jedna mlađa osoba.
Dakle, nikako se riješiti starijih članova. Ni onih opterećenih aferama.
Ili ih se žali, ili nemaju izbora, ili im je aktivnost u stranci jedina utjeha u životu…
Uvijek se nađe neko opravdanje.
U redu, neka je tu i poneka starija osoba, i oni su potrebni, njihovo iskustvo ponekad je i dragocjeno, ali zar nije došlo vrijeme da se nekim ljudima kaže – doviđenja?!