Najviše nas se ovaj tjedan dojmio Rade Bobanović.
Teško je ne suosjećati s tim čovjekom, koji je nekad bi vrlo moćan, kako u HDZ-u, tako i u društvenom i gospodarskom životu grada, a danas je spao na to da kao pas lutalica gleda gdje će mu se tko javiti, klimnuti mu glavom ili, ako ima malo više sreće – pružiti mu ruku.
Tako je bilo i u petak, na festivalu vina u Benkovcu. Rade je došao sa zakašnjenjem, hostese su ga provele do njegova stola, gdje je za njega kao natjecatelja bilo rezervirano mjesto.
Nitko ga po putu nije pozdravljao, a najžalosnije je bilo gledati kako svako malo pogledava prema stolu stranačkog mu šefa, Božidara Kalmete, u nadi da će mu se ovaj javiti.
Čudi nas kako nije otišao do njega, pružio mu ruku, ali vjerojatno je već shvatio da on nije osoba s kojom Kalmeta želi gubiti vrijeme.
Bobanović je bio nezadovoljan rasporedom sjedenja, što je jasno dao na znanje, ali nitko ga nije pretjerano obadivao. Valjda je Bobanović zaboravio da su prošla ona vremena kad je on mogao birati gdje će sjediti. Danas ima mogućnost izbora - sjedi tu gdje ti je rečeno ili odlazi ća.
Najteže je Bobanoviću bilo što s njim nije htio sjediti ni Željko Baradić, načelnik Stankovaca.
On je bio uz Radu onda kad su ga se svi odrekli - kad je smijenjen s pozicije direktora Financijske policije u Zadru i kad mu je prijetila kaznena prijava zbog kršenja Zakona o sukobu interesa.
Međutim, razumljivo je da nije lako biti prijatelj Rade Bobanovića kojega su se i u stranci svi odrekli, pa je ponašanje Željka Baradića - logično.
Rijetki mogu zaboraviti kako je Rade na podao i pokvaren način htio srušiti načelnika Polače, Viktora Prtenjaču, i na njegovo mjesto instalirati vlastitu suprugu, kako bi preko nje i dalje šefovao Polačom.
S obzirom da je Prtenjača cijenjen i među mještanima, ali i kolegama iz HDZ-a, ovaj potez Rade Bobanovića, koji je od prvog trenutka bio osuđen na neuspjeh – teško može biti zaboravljen.
Iako se te večeri u Benkovcu popilo dosta vina, ni to nije pomoglo da se njegovi grijesi iz prošlosti zaborave.
Stoga je Rade, kad je vidio da ga svi ignoriraju, među prvima otišao sa svečanosti.